Ovih dana osjećam se izrazito transcendentalno ha ha, puštam da me misli i osjećanja odvedu na neka druga, uzvišenija mjesta, gdje se često osjećam malo bolje. Umirim čula i krećem put svog hodočašća, tu i tamo malo zalutam, međutim cilj je i dalje tu, uobličen ili bolje reći izobličen, ali i dalje tu, vidljiv i jasniji nego ikada. Ali nešto tu nije kako bi trebalo biti. It doesnt feel right...I onda sve ispočetka. Sve, put, usputne stanice, prolazni putnici i oni koji bi trebali biti tu do kraja, do samog odredišta, sve razlažem i ponovo slažem ali osjećaj je i dalje isti. Tada odlučujem da je bolje, barem na kratko promijeniti odredište.
